Landohačenje

U užem smislu, specifičan stolački oblik mentalne i fizičke relaksacije (pandan mediteranskoj siesti); u širem smislu, sveprisutan metafizički izraz poimanja života kao takvog (pandan istočnjačkom zen-budizmu). Ako bismo se poslužili kantovskim filozofskim vokabularom, mogli bismo mirne duše kazati i "landohačim, dakle Stočanin sam". Odanost ovom osobenom kvalitetu življena učinila je Stočane, a da mnogi od njih toga nisu niti svjesni, perjanicama antiglobalizacijskog pokreta. Naime, galopirajuća pošast postliberalnog kapitalizma pretvara cijeli svijet u funkcionalnu i uređenu zajednicu u kojoj je život jedinke podređen skoro svakodnevnom (izuzevši vikend) radu i stjecanju materijalnih dobara. Krajnjim naporima duha i tijela, većina Stočana rekla je svoje odlučno "ne" svakom potencijalnom zaposlenju koje bi podrazumijevalo stvarni rad i zalaganje. Ideal prosječnog landohana (pristalice filozofije landohačenja) mogao bi se sažeti u nekoliko mudrih aforizama: „državni pos'o - siguran pos'o", „dobar pos'o - ništa se ne radi", „sjediš, a ćukne se", „rad je stvorio čovjeka, a nerad gospodina", „neću ja da mene neko iskorištava", „neće oni preko mene prat' pare", „bolje štruca u hladu, već dvije na suncu", itd. (naši ekspertni timovi predano rade na pripremi višetomnog printanog izdanja zbirke ovih sočnih plodova pregnuća stolačke duhovnosti). Decenije prakticiranja landohačenja iznjedrile su brojne pojavne oblike ovog načina mišljenja i življenja. Osim najdominantnijeg oblika landohačenja, takozvanog bezrazložnog izležavanja, prisutni su i specifični oblici poput izležavanja na kartonskoj podlozi na potezu od Benta do Novaka, bezrazložno zadržavanje pred robnom kućom, naslanjanje na semafor u očekivanju prijateljski raspoloženog landohana, te specifično nalakćivanje na omiljeni kiosk ili čučanje pred prodavnicama mješovite robe, na ćepeneku odnosno, u slučaju popunjenosti kapaciteta, na gajbi, uz nehajno odloženu "klipaču" nadohvat ruke. Valja reći da praktikanti posljednjeg navedenog oblika landohačenja, nažalost, vrlo često znaju biti uznemireni protokom krajnje nepristojnih mušterija prodavnice, što u značajnoj mjeri narušava kvalitetu landohačenja. Pogrešno je, međutim, vjerovati da među stolačkim landohanima vlada ljubav i razumijevanje. Kada bi bilo tako, postojala bi realna opasnost da se naš voljeni grad pretvori u neku vrstu hipi-komune. Uostalom, praktično landohačenje podrazumijeva i kontinuirano ogovaranje bližnjih i daljnjih, pa čak i potpuno nepoznatih osoba, tako da bi prevelike simpatije prema drugim landohanima onemogućile provođenje landohačenja u punom kapacitetu. Jedan od važnih novovremenih aspekata landohačenja podrazumijeva i pomno praćenje i usmeno bilježenje dolazaka brojne stolačke dijaspore u grad koji je tako duboko utkan u najskrivenije zakutke njihovog bića. Kad smo se već dotakli stolačke dijaspore, ne možemo ne spomenuti da se upravo među određenim pojedincima ove populacije Stočana nalaze neki od doajena stolačkog landohačenja, koji su ovom svjetonazoru ostali privrženi uprkos svim izazovima kapitalističkih sredina u kojima danas obitavaju. Izloženi svoj okrutnosti Zapada, u kojem je opstanak moguć skoro jedino radom, oni uspijevaju (doduše, na jedvite jade), organizovati život zadovoljavajući se socijalnim davanjima i sličnim pogodnostima koja im omogućavaju društva koja su ih prihvatila. Kažimo još samo da, po svemu sudeći, sama riječ landohan, prema tumačenju glasovitog Muradifa Padeža, predstavlja složenicu od njemačke riječi "land" i stolačke riječi "ohani", što upućuje na zaključak da se ovaj svjetonazor, najvjerovatnije, počinje javljati u vrijeme Austro-Ugarske okupacije ovih prostora.

Suvišan i izvorno nepostojeći glas u fonetici Stolačkog jezika, Stočanima nametnut od strane represivnog obrazovnog sistema SFRJ. Svima je poznato (onima kojima nije, ne znamo šta im je uopšte poznato) da govor drevnih (pravih) Stočana nije sadržavao ovaj kompleksni, dvoslovni suglasnik. Na primjerima riječi: Kupaje, sejak, jubav, kaja i projeće, odnosno jubičica kao vjesnik istog, bjelodano je uočljivo da je nepostojeći glas "lj" predstavljao izraz velikosrpske hegemonije uperene protiv bića stolačkih Bošnjaka kao najinteligentnijeg dijela sveukupnog bošnjačkog etničkog korpusa. U originalnom faksimilu "Načertanija" (u posjedu redakcije) Ilija Garašanin kaže: "A kada je o bosanskim muhamedancima reč, stvar se rešava u Stocu. Uspete li da slomijete gvozdenu volju stolačkih muhamedanaca, muhamedanci vaskolike Bosne biće vam pod nogama. Znajte pritom, da jedna muhamedanska porodica iz Stoca, u tom gradu vekovima, s kolena na koleno, pruža otpor našim nastojanjima da sveto srpsko slovo 'lj' vaspostavimo među muhamedancima vascele Bosne..." Za razliku od po ko zna koji put naivnih i lakovjernih stolačkih Bošnjaka, mudri Dalmatinci (koje ovim putem pozdravljamo) odoljeli su svim nasrtajima na zajedničko nam slovo "j" čiji gubitak ni do danas nismo prežalili. Iskoristićemo ovu priliku da sve tradiciji odane Stočane, uključujući i glasnogovornike stranaka demokratskog predznaka, pozovemo da u svojoj jezičkoj praksi koriste isključivo glas "j", pa čak i kada pred TV kamerama daju izjave kojima tematiziraju stolačku stvarnost.

Mostar

Administrativno, privredno i kulturno središte Hercegovine od Stoca udaljeno 35 km preko Rotimlje, 45 km preko Gubavice i 168 km preko Bileće i Gacka. Za mnoge Stočane najudaljenija tačka u Svemiru do koje su doprli. Do nemilih događaja sa kraja 20. stoljeća, u svijesti Stočana, Mostar je važio kao grad u kojem se proizvode i prodaju adidaske, leviske i žice za gitaru, te kao destinacija na kojoj se vade slijepa crijeva i mjesto u koje se odvoze šlagirani Stočani. U ta, nepotrebno je naglasiti, sretna vremena, odlazak u Mostar podrazumijevao je višednevne pripreme koje su uključivale: hvalisanje bližnjima i daljnjima kako dotičnom slijedi skoro putovanje u ovaj mitski grad, priprema hrane i pića neophodnih za ovo putešestvije, ritualno kupanje i pranje zuba i neprospavanu noć pred samo putovanje. Obzirom da je samo snalaženje u ovom megalopolisu iziskivalo određena znanja i vještine, domišljati Stočani su odredili i specifične  tačke u Mostaru, poput robnih kuća "Hit" i "Razvitak" i rijeđe Staru bolnicu (hirurgija), koje su neupućenima služile kao orjentiri. Pa ipak, da ne bude kako Stočani listom nisu poznavali Mostar, spomenimo brojne Stolačke studente koji su, smogavši dovoljno hrabrosti, odlučili svoja akademska znanja sticati u ovoj betonskoj džungli. Štaviše, među mladim Stočanima bilo je i srednjoškolaca koji su iz potpuno nerazumljivih pobuda odlučili da se školuju u ovom leglu zla i opačine, tako daleko od svoje voljene pitomine. Kako štetno je ovaj grad grijeha (pogledajte istoimeni film Roberta Rodrigueza) uticao na stolačku nejač dovoljno ilustrira stravični primjer našeg urednika koji se ondje toliko inficirao virusom huliganizma i odao uživanju u lakim opijatima, da je na kraju bio izbačen iz jedne mostarske srednje škole. Uprkos svemu lošem što se u svijesti Stočana vezalo za Mostar, većina stanovnika grada na Bregavi ipak je navijala za FK Velež, ponos cijele Hercegovine. Uzgred napomenimo da je Veležov dres s ponosom nosilo mnoštvo stolačkih fudbalskih asova, od kojih je nama, doduše, poznat samo Zijad Repak. Danas se u Mostaru nalaze regionalna središta svih stolačkih stranaka demokratskog predznaka, što brojne stolačke političke poslenike, kao pupčanom vrpcom, veže za ovaj grad u kojem zarađuju svoj hljeb/kruh sa devet kora potucajući se po bezbrojnim ministarstvima i upravnim odborima tamošnjih firmi. Za svoj silni trud i napore usmjerene prema razvoju Stoca i cijele Hercegovine kao naknadu imaju tek skromne nekretnine u gradu za koji su dali toliko toga.