Don Mumesto Poplassicione, glavni urednik i lektor
|
|
Rodio se u Palermu, u bijednoj gradskoj četvrti u kojoj caruju kriminal (posebno šverc narkoticima i prostitucija) i nasilje. S obzirom na manjak runjavosti po prsima, shvatio je da će teško napredovati u hijerarhiji glasovite Cosa Nostre. Stoga je osnovnu i srednju školu završio u Napulju. Prva dva razreda je vozario, a poslije se uselio kod familije Cercessione, s kojima su Poplassicioni kućni prijatelji. S obzirom na zavidan ugled obitelji Cercessione u napuljskoj Camorri, ova organizacija dodijeljuje mu stipendiju za djecu zaslužnih kriminalaca. Uskoro je u Rimu upisao Opće znanosti i teoriju ublehe, što je, kao student generacije, i završio u klasi profesora Ovccionea. Ipak, odlučio je dići sidro, te se napokon skrasio u zavičaju svojih predaka po ženskoj liniji, tačnije u drevnim Poplašićima, oko kojih se, stoljećima kasnije, formirao grad Stolac. Pod zaštitom poplašćanskog ogranka porodice Cercessione i tamošnjih Aiannia, sad je napokon imao priliku da pokaže svu raskoš svog ublehaškog talenta.
|
Ali Tamburoglu, sekretar redakcije i korektor
|
|
Prema navodima Wikipedije, rođen je u Istanbulu, negdje sjeverno od Zlatnog roga. Pouzdano se, međutim, zna da je rano djetinjstvo proveo kod dede Zurla-zadea u Bitlisu (Beatles) gdje se upoznao sa osnovnim postulatima rada dijafragme kod zurlanja. Shvativši, međutim, da osnovni potencijal njegovog raskošnog talenta počiva u okidanju i kandžijanju, prelazi na saz (svakako mu se više nije sviralo na svadbama gdje je uglavnom zurlao). To je za sobom povuklo njegov nagli odlazak u Nigde (Niđe), gdje je napokon usavršio tehniku drhtando trilera kod profesora Sharrifa Konjoglua. Naposlijetku, na poziv prijatelja Reisa Duroglua prihvatio je mjesto redovnog profesora na prestižnom univerzitetu Gitarli Rifet u Bradima, na zapadnim padinama Komanjskog masiva, gdje i danas živi i radi. Vidjevši da se oko projekta Stolaclook okupila ekipa provjerenih hojla i pišača uz vjetar, niti na trenutak nije oklijevao da im se pridruži.
|
Azito Mastorinho, tehnička podrška
|
|
Svoje prve korake napravio je u južnom dijelu Rio de Janeira (popularna Ipanema, četvrt smještena između Leblona i Arpeadora), ali kako mu fudbal nije bio jača strana, okrenuo se prekopavanju smetljišta u favelama i traženju upotrebljivih elektroničkih sklopova koje je uspješno implementirao u, sada već čuvene, uređaje za detektiranje stakleničkih plinova u gornjim slojevima stratosfere u količinama u kojima isti predstavljaju kritične vrijednosti na skali koja se odnosi na sveukupne determinirajuće odnose među jonizovanim i ionizovanim subatomskim česticama arktičkog pojasa. Prestižna međunarodna priznanja za istraživanja na polju fizike propuha u egzosferi (najviši sloj u Zemljinoj atmosferi) promovirala su ga u redovnog profesora univerziteta Šetnica u Zagrađi, na katedri Promaha. Pored iscrpljujućeg naučnog rada, stiže se baviti i proizvodnjom sofisticiranog soka od brdunaca te arheološkim istraživanjima kanjona Radimlje.
|
Smika Tukinnen, tehnička zadrška i supervizija
|
|
Rodio se u lučkom dijelu Helsinkija, gdje se od malih nogu počeo baviti lovom na koštunjače (uglavnom mesoperke i rijeđe zrakoperke), ali buduci da se od smrada ribe nije moglo ostat’, već po završenom 7. razredu osnovne škole seli se u Amsterdam, gdje radi u tvornici bicikla i kuglagera Tankee Von Caallen, i to složene operacije uklanjanja lufta na sprehhnschaibi. Pošto mu je i to dodijalo, vraća se u Finsku, odnosno u Eespo, gdje, zahvaljujući bogatom stručnom iskustvu, ubrzo postaje generalni direktor Nokia Corporate. Međutim, budući da je baveći se ovim poslom jedva sastavljao kraj s krajem i uvidio svu duhovnu ogoljenost galopirajućeg konzumerizma, počele su ga mučiti danononoćne more. U jednom takvom tegobnom snoviđenju prikazao mu se njegov predak Smika Tukinnen Bitunnen, posavjetovavši ga da se prestane baviti klošarskim firmama i posjeti drevna ognjišta Tukinnena na južnim padinama Dvrsničkog vijenca. I napokon, danonoćne more su prestale. Kao dio redakcije Stolaclooka, napokon je dobio priliku o kojoj je u Finskoj mogao samo maštati – raditi za džaba.
|
Minner Biset, kolumnista i novinar
|
|
Rodio se u Parizu, nedaleko od Champs-Élysées, odnosno na Place de la Concorde, gdje je bila locirana zloglasna giljotina za vrijeme francuske revolucije. Osnovno i srednje obrazovanje stekao je u rodnom gradu, a vrlo rano je ispoljio veliki muzički talenat. Njegov glasoviti "Koncert za češalj i murvin list” naišao je na oduševljenje francuske muzičke kritike. Ali, budući da su ga stalno miješali sa turbo-folk skladateljem Alexandre-César-Léopold Bizetom, koji je kasnije uzeo ime Georges Bizet, mladi Minner, vidno iznerviran, naposlijetku je odustao od muzičke karijere i posvetio se svojoj prvoj ljubavi – fudbalu. Svjetsku slavu stekao je nakon što je na 6. Svjetskom prvenstvu u fudbalu, u Švedskoj 1958. godine, odbranio dva penala čuvenom Peleu. No, ubrzo se zasitio fudbala, života pod stalnim pritiskom paparaca i nametljivih top-modela, pa seli na jug Hercegovine, preciznije u Delapoprat, na imanje svog pradjeda. Tamo i danas živi, piše memoare, sportske kolumne za francuski L’Equipe, špansku Marcu i Stolaclook, bavi se uzgojem pamuka i svilene bube.
|
Homo De Mamutos, novinar
|
|
Rođen u Španiji, u pokrajini Santander, pored grada Santillana del Mar, poznatom po čuvenoj pećini Altamira u kojoj se nalaze možda najstariji tragovi paleolitske umjetnosti. Još kao mali dječak volio se zavlačiti po pećinama oko rodnog sela, sve dok jednog dana nije nabasao na gorepomenutu pećinu. Smatra se da je to, ustvari, bio prelomni trenutak u njegovome životu, te da su tada, pod treperavim svjetlom zapaljene lučevine, postavljeni temelji njegove glasovite teorije, prema kojoj je pisanje grafita po zidovima izraz atavističke težnje individue da svoja promišljanja ovjekovječi na tvrdoj podlozi. Sklon anarhističkim pokretima, nekoliko godina organizovao je ultralijeve organizacije po zapadnoj Evropi i SAD-u. Razočaran nedostatkom istinskog razumijevanja revolucije kod najgrlatijih zagovornika iste, već je bio odlučio posve se posvetiti pisanju rock kritika i afirmaciji mladih bandova. No, onda je saznao za projekat Stolaclook i anarhistički žar zapreten u njemu ponovo je planuo.
|
Amerigo von Borroewitz, kolumnista i novinar
|
|
Premda portugalsko-austrijskog plemićkog porijekla (njegovi gotski preci svojevremeno su upravljali rudnikom u Olovu te držali plantaže košćela na Dubravskoj visoravni), Amerigo se, privučen čudnim silnicama sudbine, naposljetku skrasio u planinskim krajevima nadomak Jadranskog mora. Zli jezici pripisuju mu umiješanost u nesreću dvostrukog baraža s Portugalom, no dobro upućeni Biset svojim nedavnim člankom u „The Guardianu" argumentirano je pobio takve insinuacije. Činjenica da je blizak pojedinim čelnicima MMF-a, UN-a, OPEC-a i WBCA-a (Svjetsko udruženje tavlaša) bila je dovoljnim razlogom za kuolarske priče o njegovoj navodnoj kandidaturi za najviše političke funkcije. Ipak, nakon što je dugo djelovao iz sjene kao član redakcije Stolaclooka, osiguravajući nam donacije od međunarodnog lobija trgovaca kineskom plastikom, odlučio je javno istupiti kao član ozloglašenih Smradova.
|
Stalna saradnja
|
|
Almin Kaplan, Aziz - Zizo Selimović, Goran Raguž, Alen Turković, Husein - Gagi Elezović, Huso Razić, Muhamed Elezović, Haris Dizdar, Zlatko Papac - Pive, Muhamed Hrle, Dženan Salihović, Elvira Isaković, Orhan Tikveša, Smajil Zijo Rizvanbegović, Hasan Hujdur
Foto: Salih Borozan, Draženko Rupar, Aida Premilovac, Halil Elezović
Karikature: Dejan Pranjković
Web moderator: Salko Kovačić
E-mail: stolaclook@stolac.ba
|