Gdje vam je raja, moderna generacijo?
9. nov 2013. | Kolumne i stavovi | Autor: M. M. Sopta | Pogledano: 651 puta
Svuda okolo taj snimak nad kojim se zgraža cijela zemlja, tri učenice pretukle kolegicu u blizini škole. Odbijala sam pogledati jer znam da me uvijek nasekiraju krive stvari. Ne toliko ponašanje neodgojenih neandertalki, koje bi da imaju normalne roditelje danas visjele na balkonu, sve ispendrečene kao ono kad tepih klofaš. Da im nikad više na pamet ne padne. 

Nego ta šutnja većine. Tako glasna. Minute prolaze dok curu odvode izvan škole. Po hodnicima punim gužve. Pod rukom, kao na streljanje. A njih desetine zdušno za neandertalkama trči. S odobravanjem iščekuju fajt. Jezivo i perverzno uživanje u batinjanju slabijeg. Snimanje mobitelima. Prisustvo mladića koji ne mrdaju prstom. Osim palcem koji sve snima. Usred bijela dana. Jebo te život kakva je to generacija?! Mutavi, kompjuterizirani roboti operirani od časti, ponosa, jaranstva, odgoja? U kakvim kućama rastu takve generacije? 

To je ta gomila koja egzistira na smajlijima, koja se priča u skraćenicama, koja diše kroz mobitel, eutanizirana od svake emocije, lišena svakog respekta. Oduvijek su se klinci tukli radi milijun gluposti. Ali kad su klinci bili raja, mlatilo se negdje daleko, od straha nikome nisi smio reći, nije se divljački išutavalo kao ovu curicu u glavu, prijatelji nisu bezmudo stajali sa strane i sve bi se zaboravilo za par minuta u zajedničkom smijehu. Danas se šamaraju radi nekakvog statusa, snimaju radi bolesne voajerštine naše svakodnevice i smiju se jedni drugima licemjerno. Jer u vremenu kad su klinci bili raja, mogao si se potući, dakako. Ali da ti je slučajno netko od odraslih saznao za to ili da si kući došao u modricama, dobio bi ih triput više, klečao na kukuruzu i proklinjao dan kad si rođen. Bilo je dovoljno da samo jedna odrasla osoba sazna i cijeli krug roditelja bi znao. Pa bi u isto vrijeme u svim kućama potpuno isto svi akteri bili nalomljeni. Deralo bi se horski, ko da se svinje kolju. Tek tako. U obrazovne svrhe. 

Danas su obrazovne svrhe cajkaški klubovi s redovnim propucavanjima, boce, a ne čaše alkohola, frajeri sa napucanim bolidima i pištoljima, koji nakon olakog barenja, pištolje posuđuju ubogim curicama da se u najkraćem minjaku uslikaju s njima za svoj Fejzbuk. I tada je ona faca, sa dosegnutim maksimumom bivstvovanja na ovoj planeti. Jebo te život kakva je to generacija? Zasigurno ona koja nije išla spavati prije Dnevnika, a poslije crtanog. Jer da jesu, naučili bi nešto o životu.

Naučili bi kako se tuklo u pržini i poslije odlazilo zajedno na sladoled. Kako si se, ako napraviš sranje, bojao roditelja više nego mraka, babekukače i zmija zajedno. Kako si pružao dlanove zauvijek učeći lekcije dobrog ponašanja dok brojiš crvene tragove šibe. Kako si u školi poštivao profesore onako kako to uistinu zaslužuju. Imali su autoritet i gaće su ti se tresle od istog. Naučili bi kako se brani nemoćne, kako se staje na stranu pravde, kako se isturi sebe da se obrani drugoga. Čak iako ga ne znaš. Čak iako si samo prolaznik. Naučilo bi se da popiješ šamar za pravdu. Jer je to ispravno. 

Gdje vam je raja, moderna generacijo? Prijatelji? Znate li šta je to? Ono - "trojka, trojka, iks de", ali u stvarnom životu? Imate li nekoga tko će vas zagrliti kad je najteže, spasiti vas od onog jezivog „odvođenja iza škole" kao u ovom videu, obrisati vam suze, tko će sutra stati pred tenk zbog vas u slučaju rata, tko će vas sačuvati udaraca pijanog muža, darovati vam krv ako ih hitno nazovu iz bolnice? 

Imate govno. Imate one koji će snimiti vaš bol i dilati ga, sadistički uživajući. Dođite sebi dok još imate kome.
 
Print verzija Posalji prijatelju Dodaj u Favorite
  Register