Pokladne dane u gradu na Bregavi obilježili su najmlađi Stočani. Oblačno i hladno vrijeme nije spriječilo učenike Osnovne škole Stolac i djecu stolačkog vrtića da i ove godine veselo prošeću gradom u različitim kostimima urađenim s puno maštovitosti. Mala šarena povorka je na kraju, nakon šetnje gradom, ispred zgrade Osnovne škole upriličila i kratak program. Napravljen je izbor najljepše i najmaštovitije maske i pročitana presuda Marku Karnjevalu. Donosimo Vam dio atmosfere sa stolačkih ulica 22.2.2012. godine.

Fotografije koje Vam donosimo u ovoj skromnoj, ali izuzetno vrijednoj zbirci preuzete su iz kolekcije koja se čuva na Univerzitetu u Harvardu. Riječ je o fotografijama koje su američki profesori Parry i Lord napravili tokom svog boravka u stolačkom kraju između 1933. i 1935. godine. Na Harvard University danas postoji impozantna zbirka svjetske usmene epike („Milman Parry Collection"), u kojoj značajan dio materijala pripada upravo južnoslavenskoj narodnoj epici, a među ondje sačuvanim blagom narodne epike nalazi se i nekoliko stotina pjesama zabilježenih na širem području Stoca.

"U centru grada u Stocu danas se vrše ogromni građevinski zahvati: nova robna kuća, poslovna zgrada - aneks SO sa prodajnim prostorima u prizemlju, most koji vezuje grad sa tranzitnim putem, nova stambena zgrada na Ćupriji, itd. Čini se da smo ovdje u Stocu na putu da stvorimu takvu jednu prostornu dramu na kojoj bi svako pozavidio." Navedene retke ispisao je stolački arhitekt Emir Buzaljko 11. novembra/studenog 1976. godine. Donosimo Vam album fotografija nastalih u Stocu sedamdesetih godina prošlog vijeka. Prokomentarišite sami.

"The best camera is the one that's with you. It's not the camera, it's the person behind it." Donosimo Vam interesantan album S. Borozana koji je nastao tehnikom koju je naš stalni saradnik koristio u vrijeme dok je pravio svoje prve korake u istraživanju fotografije i zanata koji je prati. Fotografije koje su pred Vama napravljene su i obrađene uz pomoć iPhone-a, s ciljem da se predstavi koncept mobilne fotografije, odnosno ideja koja je izražena na početku ovog kratkog prikaza. Uživajte u sniježnim prizorima uhvaćenim na brzinu uz pomoć uređaja koji se autoru našao pri ruci.

Većina razglednica Stoca koje Vam donosimo u ovoj galeriji nastala je u vremenu vladavine Austro-Ugarske monarhije na ovim prostorima, te izmedju dva svjetska rata. Naravno, u ovoj skromnoj elektronskoj kolekciji moći ćete pronaći i razglednice koje ste viđali na izlozima stolačkih trafika, a možda ste poneku i poslali dragim prijateljima ili rodbini. U svakom slučaju, smatramo da i ovaj oblik vizualnog izražavanja predstavlja važan dio prošlosti Stoca, te da je isti bitno uticao, a to nastavlja i danas (uprkos nekim novim epitetima koji se, nažalost, vežu uz grad na Bregavi), na stvaranje slike o našem gradu koja se formira u široj javnosti. Zavirite u prošlost grada u medijima poznatog kao "grad-slučaj".

Karate klub „Bregava" Stolac osnovan je 2009. godine. Osnovala su ga dvojica mladih Stočana, nosioci crnog pojasa i sportisti u najljepšem smislu te riječi - Salko Vukičević i Alija Pezo. Išli su jedinim mogućim im putem. Sami su napravili i po gradu polijepili plakate, pokušali, onako kako su mogli i znali, animirati djecu i roditelje. Karate klub „Bregava", već danas, samo tri godine kasnije, je član Karate saveza Bosne i Hercegovine i Tradicionalnog karate saveza naše zemlje, a njegovi mladi članovi su osvojili više od dvije stotine medalja i priznanja. U karate klubu „Bregava" danas četrdesetero mladih Stočana, uzrasta između 6 i 15 godina, izrastaju u vrsne karatiste i, što je još važnije, ljude zdravoga duha i tijela. Ali, trnovit je bio put do ovog uspjeha. A po trnju stolačkog nemara i nerazumijevanja klub itekako gazi i danas. Donosimo Vam fotografije nastale na jednom njihovom treningu uz pomoć objektiva našeg saradnika Halila Elezovića.

„Zaista sam sretan, kažem malo sa stidom, da sam po prvi put u Stocu i da sam uživao, te da je, i ovako razrušen, ovo jedan od najljepših gradova koje sam vidio ne samo u BiH, nego i u čitavoj regiji, pa i u Europi. Nadam se da će ovaj grad vrlo brzo biti isto ono što je bio i prije dvadesetak godina. Sve što sam čuo o njegovim ljepotama, nadmašuje sva moja očekivanja. Ovo je izazov više za nas koji već 15 godina radimo Sarajevo Film Festival, da budemo partneri, da na ravnopravnoj osnovi s ljudima iz Stoca pravimo jedan dobar festival. Kao što ljudi dolaze u Sarajevo, mislim da će dolaziti i u Stolac i divno je vidjeti da film živi diljem BiH. Zaista sam sretan da festival na ovaj način raste i već sada pokazuje ovakvu snagu." Tako je govorio Mirsad Purivatra u Stocu jula/srpnja 2009. godine. Fotografije koje Vam donosimo napravio je Dženat Dreković, nekih tri godine prije, u vrijeme dok je trajao prvi Festival kratkog filma Stolac.

Riječ je o tri vikendice, odnosno kamuflažne zgrade, iz kojih se tunelima ulazi u zaštićeni objekat izgrađen u unutrašnjosti brda, u podnožju planine Zlatar kod Konjica. Objekat čija je izgradnja u najstrožijoj tajnosti trajala cijelih 26 godina izgradila je bivša bivša JNA, a predstavljao je sklonište koje bi, u slučaju potencijalnog nuklearnog napada, koristio vrhovni štab. „Titov bunker" je u vrijeme izgradnje bio treća po redu najskuplja državna investicija (izgrađen je na dubini od 280 metara, može primiti 350 ljudi i izdržati nuklearni udar snage do 25 kilotona), a za njegovo postojanje, u široj javnosti, saznalo se devedesetih godina prošlog vijeka. Naša saradnica Aida Premilovac posjetila je ovaj objekat, odnedavno otvoren za javnost, i pripremila, samo za čitaoce Stolaclooka, ovaj zanimljivi album.

Vjerovatno ste se listajući stare albume fotografija bezbroj puta uvjerili da ti prekrasni komadići historije, Vaše, Vaših prijatelja i poznanika, pa čak i potpuno Vam nepoznatih osoba i predjela, zrače nekom posebnom toplinom i pozitivnom energijom. Da li zbog patine koju je na njima ostavio protok vremena, da li zbog dragih lica koja nam se smiješe sa njih ili možda zbog raširene predodžbe o „dobrim starim vremenima" - nije ni važno. Prije par dana, putem e-maila nam se javio gospodin (ime i prezime poznato redakciji) koji već duže vrijeme svojim izrazito lucidnim komentarima daje dodatnu vrijednost tekstovima objavljenim na  portalu. Riječ je o našem čitaocu koji se potpisuje kao „stranac", a sudeći po fotografijama koje nam je poslao, radi se o osobi kojoj Stolac nije nimalo „stran". Donosimo vam djelić „strančeve" intimne historije sačuvane u skromnoj, ali izrazito vrijednoj, zbirci fotografija, i koristimo priliku da ga srdačno i toplo pozdravimo. Uživajte, a ukoliko na fotografijama prepoznate nekog, molimo Vas da nas o tome, putem komentara ili mail-a, obavjestite.