Galerija "Vjeko Božo Jarak" u Potkosi
27. okt 2012. | Kultura | Autor: Andrijana Copf | Pogledano: 1743 puta
Galerija je započeta kao kuća profesora Vjeke Bože Jarka, ljubitelja umjetnosti, prijatelja i velikog donatora Založbe, na zemlji njegovih predaka u Dubravama, a sastoji se od zemljišta površine od oko 3000 četvornih metara i prizemnog objekta od 550 četvornih metara. Projektant Galerije je trostruki akademik, profesor Zlatko Ugljen iz Sarajeva, inače osobni prijatelj prof. Vjeke Bože Jaraka i prijatelj Založbe. Prof. Jarak je više od 250 umjetnina, zemljište i započetu kuću u Potkosi darovao Založbi darovnim ugovorom 1999. sa željom da se započeti objekt završi isključivo pod nadzorom akademika Ugljena i njegova vrata otvore javnosti, što će napokon biti i učinjeno, kada će publika moći vidjeti vrijedna djela iz fundusa ove galerije. 

U Galeriji "Vjeko Božo Jarak” predstavljena su neka od remek-djela 36 umjetnika, među kojima su Frano Kršinić (1897. - 1982.), Kuzma Kovačić (1952.), Josip Vaništa (1924.), Blaženka Salavarda (1960.), Ksenija Kantoci (1909. - 1995.), Frano Šimunović (1908. - 1995.), Josip Marinović (1937.), Marija Ujević Galetović (1933.), Kruno Bošnjak (1936.), Katarina Žanić Michieli (1922.), Šime Vulas (1932.), Munir Vejzović (1945.), Zlatko Šulentić (1893. - 1971.), Slavko Šohaj (1908. - 2003.), Ivo Šebalj (1912. - 2002.), Beahudin Selmanović (1915. - 1972.), Đuro Seder (1927.), Nikola Reiser (1918. - 2010.), Zlatko Prica (1916. - 2003.), Josip Poljan (1925.), Ivan Lesiak (1929. - 2008.), Franjo Likar (1928.), Ivan Lovrenčić (1917. - 1998.), Valerije Michieli (1922. - 1981.), Edo Murtić (1921. - 2005.), Šime Perić (1920.), Nada Pivac (1926. - 2008.)...

"Davnih osamdesetih godina moj dugogodišnji prijatelj Vjeko Božo Jarak, strastveni kolekcionar, zaljubljenik u likovne umjetnosti, prijatelj mnogih hrvatskih i bosansko-hercegovačkih umjetnika, zamolio me za projekt kućice u kojoj bi izložio svoju kolekciju umjetnina - slika, skulptura i vitraja te je darovao svome zavičaju”, priča akademik Ugljen početke ove galerije. Naselje Potkosa u Dubravama, nadomak Stoca i Radimlje, zemlju i djedovinu prof. Jaraka, Ugljen opisuje kao pitomi krajolik na blago zatalasanom tlu s dahom mediterana. 

"Galerija 'Vjeko Božo Jarak', sićušna enklava, svojim postavom pretendira na autonomnost i identitet. Spuštena na mekano tlo, usred vinograda i maslinjaka Potkose, ne želi se integrirati u zatečeno, niti organski srasti s njim. Želi biti provokativna, skrenuti pažnju na sebe, izazvati radoznalost, privući i slučajnog prolaznika. Ona je pojava koja navodi na sjećanje na tradicionalna gospodarstva ovog podneblja, s tendencijom nereda u primarnoj plastici, odjek je autohtonog izrastanja staništa kroz vrijeme - može se reći da nosi izvjestan trag nedovršenosti; anarhičnosti, ležernosti, spontanosti na ovoj bujajućoj tektonici”, kaže Ugljen.

Pristup u ovu mikroenklavu odvija se preko nekoliko obora - zatvorenih prostora, okrenutih nebu, vrtova koji su oblikovani zidovima od zimzelene tile i onim zidanim. Kroz pravokutne dvodimenzionalne prostore dolazi se do kružnog središnjeg prostora - atrija, odakle se otvara pogled na nadolazeće scene za izlaganje umjetničkih eksponata - slika, skulptura, grafika, mozaika, vitraja. Iz obora, pa preko prstenastog prostora za izlaganje minijatura, stiže se u imfluvij s inicijalnom bistom i ponovno u pravokutne zatvorene prostorije i otvorene prostore vrtova... 

"Kretanje se, dakle, odvija po principu amfilade otkrivajući pri tom heterogene scenske percepcije. Distancirana od prisutnih zgrada, cilj ovoj enklavi je bio, osim naglašenog otvaranja i izmjena sekvenci u enterijeru, i doživljaj pri izlasku na esplanadu kao jedan od imanentnih impulsa prisutnih u ovoj kući kolekcionara”, objašnjava Ugljen. Galerija pomalo podsjeća na ljetnikovce s juga Francuske, ali s modernističkim pristupom. 

U vrtu ove galerije zasađene su isključivo autohtone vrste: masline, čempresi, oleandri, kostile, smokva, badem, oskoruša, šipak…, sve ono što Hercegovina u ovom prostoru ima. Galerija u Potkosi ukratko bi se mogla opisati kao jednostavan, ali sofisticiran spoj hortikulture, arhitekture i umjetnosti.

U tekstu kataloga postava Galerije "Vjeko Božo Jarak” povjesničarka umjetnosti, ravnateljica Moderne galerije u Zagrebu, Biserka Rauter-Plančić, kaže kako se djelatnost Založbe kralja Tomislava temelji na doprinosu njezinih utemeljitelja i na potpori pojedinaca, koji ulažu golemi trud i materijalna sredstva u afirmiranje nacionalnih i univerzalnih umjetničkih vrijednosti postojano, svjedočeći tko su i kojem uljudbenom krugu pripadaju. 

Prof. Vjeko Božo Jarak najistaknutijih je među pojedincima po višekratnim donacijama velikog broja umjetnina za crkvene zbirke i galerijske ustanove u Hercegovini. Tijekom višedesetljetne svećeničke i profesorske službe, koja ga je rano odvela u strani svijet, neumorno je posjećivao atelijere najvećih umjetnika svoga vremena i od njih naručivao kompozicije religiozne tematike te birao i otkupljivao djela klasične slikarske i kiparske motivike. Njegovo iskreno oduševljenje spram suvremene likovne umjetnosti često je bilo nagrađeno i vrijednim darom u obliku slike ili skulpture iz posve intimne sfere njihovih opusa. Stvorio je tako vrlo bogatu i vrijednu zbirku umjetnina stilske i motivske raznolikosti koju je, u skladu sa svojom samozatajnom prirodom, zarana odlučio darovati gradovima i crkvama svoga zavičaja.

"Promicanje umjetničkih vrijednosti i afirmacija njihovih kreatora obveza je i poslanje kojima smo dužni služiti, jer umjetničko stvaralaštvo kruna je bogatstva svakog naroda”, kaže Rauter-Plančić.Odvažnosti i radišnosti Založbinom timu ne manjka - svaku svoju zamisao utemeljitelji Založbe kralja Tomislava proveli su u djelo i, ustrajno savladavajući teškoće i prepreke, krčili su put prema cilju: svakodnevnim radom pomagati ostvarenju kulturnog, gospodarskog i svekolikog napretka ovog lijepog krajička zemlje Hercegovine, kaže Biserka Rauter-Plančić. Uspješnost i značaj ostvarenih izložbenih programa i drugih kulturoloških projekata, koji su poput fanfara prvo odjeknuli u zavičajnoj sredini, a zatim i šire, ubrzo su ovjerovili Založbino svekoliko korisno djelovanje. Po tko zna koji put zasvjedočena je istinitost latinske poslovice da hrabre prati sreća, a iskustvo joj utire putove.

(Dnevni list)

Shintor
Shintor Dabogda ih bilo jedno 16, zamisli tog seira! Pa pisma, pa komentari, pa saopćenja...
27.10.2012 at 19:27
shintoresque
shintoresque Ja mislim da u našem gradu ima kulture i to gdje se god okreneš. E hajde neka me neko razuvjeri.
28.10.2012 at 6:50
Post a comment
 
Print verzija Posalji prijatelju Dodaj u Favorite
  Register