Ovaj, Bogom dani, svijet ne bi bio ni upola ovako lijep da nije u bojama. Kolika i kakva je uloga boja u biljnom, životinjskom i ljudskom svijetu, svima je, manje-više, poznato. A koliko i kako znaju biti lijepi određeni prizori boje u prirodi, osvjedočili smo se više puta, ostajući bez daha.

Međutim, poznato nam je da su boje nekada znale unijeti i određene nesporazume u komunikaciji, ali to je druga priča. Kako vrijeme donosi određene promjene u društvu, tako se i simbolika boja mijenja. Do 90-tih se najčešće bitka bojama dešavala na sportskoj osnovi, pa su nam tako poznati različiti fanovi fudbalskih, iliti nogometnih, klubova izdiferencirani bojama. Nakon 90-tih, bojama se, na ovim našim prostorima, obojiše i političke opcije, kako demokratske tako i one koji zadržaše neke druge predznake. Kako se tada obojiše, tako se danas, pogotovo u izbornim godinama, te boje malo pojačavaju, tek toliko da ne bi izblijedile.

Sve to nema neke posebne veze sa mnom, ponajprije što su mi sve boje drage, tek u određenom kontekstu dajem prednost jednoj između više njih. U skladu s time, imam i odjevne predmete različitih boja; ovom prilikom istakao bih ove jednobojne, jedan poduži kaput zelene, one baš zelene boje, sad je već i ostario pa ga i manje oblačim, i trenerku, podeblju, jaknu, pa i kape dvije, crvene boje. Ima tu još nekijeh boja, ali zasada dosta ovo. I šta se dešava kad ova zima navali i živa padne ispod nule? Obučem se toplo, a to znači i pomalo jednobojno. Ima tu i praktična strana, u ovim obilno snježnim i mećavnim danima valja se primijetiti izdaljeg. Eno, neki dan grna udarila dva pješaka. Ali, umjesto da iz takvog mog oblačenja zamijete da je plaho hladno, zamjećuje se da je to "neka" boja. 

I, opet, sve me to ne bi tangiralo da neki dan ne dobih plavu kovertu. Naime, sintagma "plava koverta" je naširoko poznata, a označava neki službeni dopis, najčešće, a ne mora biti, kada moramo nešto platiti, i sl. E, takva jedna "plava koverta", u kojoj je obavijest iz određene PU o tome da je moje vozilo, tih i tih registarskih oznaka, u suštini đuturum od auta, na lokalitetu tom i tom prekoračilo brzinu krećući se toliko i toliko km/h (ko kad precizno vozim). U obavijesti se traži i potvrda o tome ko je tad i tad upravljao sa vozilom. 

Naravno, nakon toga stiže druga "plava", a za ove "hajduke" posao obavljen, u kojoj dođe i presuda, na koju se ima i pravo žalbe, čak, i uplatnica sa svim naznakama, a koverta lijepo zaheftana na preklopnom dijelu na dva mjesta, skraja, nekom heftaricom sitnog zuba, da bi sve izgledalo savršeno.

I šta sada? Obučem se il' crveno, il' zeleno, "plavu kovertu" u džep i na šalter, istresem iz novčanika neku treću boju, i mirna Bosna, umjesto da odem sa nekom šarenom karticom na bankomat i podignem plaću.

I dalje je sve uredu, skoro, samo mi ne dirajte boje. Jest da mnogo štošta nedostaje u ovome poratnom vremenu (dugo ovo poratno vrijeme), ali ne dam vam boje; ne daj te im boje, svijet je ljepši ovako, ne daj te im boje, nek nam barem boje ostanu!

Ako nam uzmu boje, svijet će postati crno-bijel. Sudeći prema tome, mogli bi nam onda uzet i ton/glas, pa da postanemo ne samo crno-bijeli nego i tzv. nijemi film.

(Ako nam uzmu ton/glas - onda ćete morati mnogo, mnogo više čitati!)