Birvaktile
31. dec 2012. | Historija | Autor: Aziz - Zizo Selimović | Pogledano: 2492 puta
Pisano na koti 412 u Malom polju 1995. godine

Sjećam se kao da je juče bilo, a bilo je tako svaki ljetni dan. Miris lipe bivao je sve jači dok sam se približavao Kupaljama. Bahnem kroz širom otvorena vrata na mostiću. Lijevo Mali, a desno Veliki bazen. Mali veći od Velikoga, samo što je za malu raju pa zato Mali, a onaj desno za veliku raju pa zato Veliki. Ispred mene isti ljudi i djeca svaki dan. A ja hitam kao da ću nešto drugo zateći. Na kraju mostića plaćam Kupalje.

Sjećam se kako sam molio roditelje da me puste u Kupalje. Obećavajući da ću ih slušati, izmamih dva aluminijska dinara da platim Negi ulaz u Kupalje. Kao da sada gledam: Nega u šest boa boi vrata kabina. U Velikom Osmo Heko na vodi spava već sahatak, dok Bimbaša, go do pasa, sjedi na zidiću pred Ljetnom birtijom i dokusurava duplju šljivu. Omer Ćimić i Ševko Turković za stolom između lipe i basamaka od Velikoga ispijaju kahvu, komentarišući kako nam je half-linija Turčin, Paša i Efendija bila mahmurna, pa smo zato izgubili od Goška iz Dubrovnika, a i sudija je bio ćemerli pameti.

Prolazim prema Izȃ. Mala raja iz komšiluka Bebac, Juka i Munja me prskaju vodom. Jedva prolazim između djece koja leže lijevo i desno, tamo i amo i onomo, sunčajući se. Mnoga igraju puše (tad se puša zvala ganja) u vodi i na suhu, a svaki njihov pokret popraćen je vikom i cikom.

Gledam, uza zid Dogane sjedi Brale i čita, pao garib na popravni iz francuskoga. Pod terasom Izȃ, u hladovini, radila su tri stola. Uvijek zauzeto mjesto Iza je bilo u ćoši. Četiri igrača, a šest kibicera. Igralo se tavle, remija, prpe, pokera, šnapsa, rauba, šaha, a na terasi kūre. Često su za tim stolom u ćoši sjedila dvojica komšija sa Muftićevine - Hakija i Moša, i igrali šnapsa. Bilo ih je milina gledati dok su miješali karte. Za susjednim stolom do ćoše Džemo Najlin, Vaso, Luka i Taske su igrali remija. Za stolom do vrata Ćamine ćevabdžinice Uzinovićari su igrali prpe: Feha, Zenda, Meho, Sejo. Roli je kibio dok je Labo čekao da neko ispa'ne. Pod Malim platanom, kod česme iza šimšira, lupali su po šahovskoj ploči Fadil, Hamica, Mišo, Šule, Bajro, Bajro profesor, Zijo. Raub se igrao pred Zimskim. Tukli su: Bucat, Džanka, Sekretar, Popica, Avdan, Dinda, Snaga, Bise, Božo... Za stolom na pijesku ispod Zimskog vidim Šime handira. Dok Kika i Gaga tužno sklapaju karte, Benca pokazuje da je i on bio štela. Šime mu, za utjehu, upisuje dvjesta malim brojevima. Pod rascvjetalom morskom dračom, neumorne kartaške ruke Hamice Pupe, Dževe, Stipice i Ruže igraju li igraju. Bilo ih je milina gledati kad bi kupovali karte u igri: tri pa jednu, daj dvije, jednu, tri, neću karata (ovaj zadnji je blefer).

Zaljubljeni dječiji parovi sjede po uglovime terase. S Velikoga se raja takmiči u skakanju na glavu. Skakati na glavu sa Velikoga nije niko mogao sa Balubom, dok je Kongo najbolje skakao sa lipe na trbuh. Paji je mogao dva puta preroniti Male od zida do zida. Dok se skakalo sa Velikoga, igralo se prozive. Onaj što skače prozove nečije ime od raje i ovaj mora za njim skočiti. To je ovako izgedalo: zaleti se Paki, pa u zraku kaže Paša, ovaj skačući kaže Živa, Živa kaže Koka, Koka kaže Hajro, Hajro kaže Menso, Menso kaže Mitava, Mitava kaže Miši i... E, tu je kraj igre - Miši nije smio skočiti.

U Malim, mala djeca su se, kupajući, pazila da ih loptica sa kojom se igralo prepucave ne bi udarila u glavu. Uhvatiti mjesto da igraš mogao bi samo ako bi se Muho, Miro, Dino, Mića, Ćosak i njihova raja umorili igrajući. Sjećam se vaterpolo utakmice Ćuprija protiv Podgrada. Ja branio. Sudija Ahmić Begaetin mi nađe stolicu ispod mene, pa me istjeraše. Samo mi je Šaban Cisko uspio dati gol. Bože moj, kako ti vaktovi protutnjaše.

Pred sumrak, vika, cika i graja djece polako prestaju. Mahala po mahala ide kućama. Stolovi za kojima su se igrale karte, tavla i šah nastavljaju sa radom. Avdo Žiga i Goran se svađaju je li pao ići-bir ili du-šeš. Na kraju zatvaraju tavlu. Kibiceri, Fadil, Ćorak, Jovo, Jeba, Suda sada su igrači. Tako do kasno u noć, uz miomirisne Ćamine ćevape. U prvi sumrak Kupalje su već spremne da ugoste one iste igrače i kupače, koji, sada u društvu žena, djeca, prijatelja i poznanika, nastavljaju bitisati u Kupaljama uz piće iz vode i iće sa roštilja. Tako iz dana u dan, iz noći u noć. 
Neko će pomisliti: "Prođe ljeto, prođoše i Kupalje." E, nije tako. Jes', prođoše, ali za koga? Prođoše za djecu. Prođe ljeto, nema kupanja, nema vike i cike, nema plivanja, skakanja, ronjenja, prepucave, nema puše, ali ima Kupalja. Imaju Zimske. Oni stolovi ispod terase, iza šimšira, ispod lipe, ispred Zimskoga, ubacuju se u zimske Kupalje. Zimske Kupalje su priča za sebe. Legalna tombola i ilegalni poker ispunjavali su dnevni i noćni život.

Davno je bilo kad je tombola počela. Sjećam se da su u igri bile kartice čije brojeve nismo smjeli zaokruživati, jer nije bilo drugih kartica, već smo brojeve poklapali kamenčićima ili papirićima, pa ako ti neko puhne papiriće, zaustavlja se igra dok ne pokriješ pročitane brojeve. Opet se iste kartice pokupe u raje, pomješaju i prodaju. Halil Redžić je iz sašivene vrećice od pahreta vadio brojeve i slagao ih ispred sebe. Bila je i komisija koja je pazila da ne bi Halil izvukao šest a pročitao devet ili obrnuto. Brojanje bi teklo ovako: Ako bi izvukao jedan, Halil bi pročitao "Enver Marić", izvuče li se sedamdesetsedam, pročitalo bi se "ženske noge", četrdesetčetiri "krkunkrk", dvadesetdva "tropa Avdo Bucat". Najveći ifrizi na tomboli bili su Asim Mujko i Huso Sakoč. Sjećam se da je za mjesec dana Mujko slomio devetere naočale, a Huso tri stolice i dva stola. Tombola je imala posebnu salu u kojoj su prije bili tuševi sa toplom vodom. Iz te sale bio je ulaz u kafanu, gdje se trošila dobivena ćinkvina ili tombola. U kafani su se igrale karte ili gledala televizija. Sve one igre iz ljetnih Kupalja nastavljaju se u Zimskim. Svi igraču su gubili i dobivali, osim Mišana koji je vazda dobivao.

Bože moj, hoćemo li ikada više onako?! Trgoh se iz razmišljanja. Potegnuh. Ispraznih. Negdje pade 120-ka.

Pokazalo za mlađe od 50 godina:

1 - Kupalje - gradski bazen
2 - Nega - Ahmet Morić
3 - Bimbaša - Ahmet Basarić
4 - Turčin - Alija Humačkić
5 - Paša - Rokić, igrač Iskre
6 - Efendija - Rasim Haračić
7 - Bebac - Eso Mehremić
8 - Juka - Omer Hajdarević
9 - Munja - Zijo Selimović
10 - Brale - Suad Kovačić
11 - Hakija - Rizvanbegović
12 - Moša - Sulejman Dizdar
13 - Džemo Najlin - Ćimić
14 - Vaso - Vreća
15 - Luka - Raguž
16 - Taske - Šaćir Turković
17 - Feha - Fehim Mešak
18 - Zenda - Salko Marić
19 - Meho - Frenjo
20 - Sejo - Pezo
21 - Roli - Fadil Mešak
22 - Fadil - Obradović
23 - Hamica - Muhamed Šator
24 - Mišo - Raguž
25 - Sule - Eminović
26 - Zijo - Obradović
27 - Bucat - Avdo Rokić
28 - Đanka - Ahmet Džankić
29 - Sekretar - Halil Morić
30 - Popica - Ibro Rokić
31 - Avdan - Marić
32 - Dinda - Rokić
33 - Snaga - Kapidžić
34 - Bise - Ahmet
35 - Božo - Matić
36 - Labo - Mustafa Mulać
37 - Šime - Mustafa Idriz
38 - Kika - Suad Prndelj
39 - Gaga - Sedžad Pezo
40 - Benca - Mehmed Dizdar
41 -  Hamica Pupa - Zilić
42 - Dževa - Razić
43 - Stipica - Papac
44 - Ruža - Slobo Ružić
45 - Paki - Ismet Nuspahić
46 - Paša - Zulfikar Rizvanbegović
47 - Živa - Suad Hajdarević
48 - Koka - Eso Behram
49 - Hajro - Čurić
50 - Menso - Pirija
51 - Mitava - Mirsad Hrle
52 - Miši - Esad Repeša
53 - Muho - Dizdar
54 - Miro - Mehmedbašić
55 - Dino - Rizvanović
56 - Mića - Crnogorac
57 - Ćošak - Mujo Pezo
58 - Ahmić Begaetin - Dizdarević
59 - Šaban Cisko - Elezović
60 - Avdo Žiga - Behram
61 - Goran - Turković
62 - Ćorak - vozač u Napretku
63 - Jovo - Bakušić
64 - Jeba - Huso Leto
65 - Suda - Gerin
66 - Ćama - Eminović
67 - Tona - Antoan Ajnoš
68 - Mujko - Asim Brkić
69 - Mišan- Anđelko Marić
70 - Labo - Mušina - Mustafa Mulać
71 - Šule - Šukić bolničar
72 - Bajro - Isaković
73 - Bajro profesor - Čerkez
74 - Paji - Hajrudin Ajanić

 
Print verzija Posalji prijatelju Dodaj u Favorite
  Register